Samhain potječe iz drevne keltske duhovne tradicije a svoje uporište nalazi u poljoprivrednoj kulturi starih Kelta.
Kelti kao drevni indoeuropski narod vrhunac svog utjecaja i teritorijalne ekspanzije dosegli su tokom 4. stoljeća prije Krista. Teritorij kojim su vladali protezao se duž cijele Europe od Britanije do Male Azije. No od 3. stoljeća prije Krista započinje njihova povijest slabljenja da bi osvajanjem Galije od strane Julija Cezara njihova neovisnost bila zapečaćena. U Britaniji i Irskoj taj proces tekao je sporije no i tamo je pod političkim pritiscima tradicionalna kultura polako istisnuta.
Samhain se obično slavi od 31. listopada do 1. studenog kako bi se pozdravila žetva i uvela "tamna polovica godine". Vjeruje se da su tog dana spuštene barijere koje postoje između fizičkog i duhovnog svijeta omogučujući komunikaciju između ljudi i onostranog svijeta. Na Samhain se gledalo kao na granični festival koji razdvaja "ljeta i zime, svjetlosti i tame" (Rogers 2002). To je vrijeme "kada je normalni poredak svemira suspendiran" (Rogers, str. 28), a ritualni prijelaz i izmijenjena stanja bili su mogući i očekivani.
Za drevne Kelte Samhain je bio najznačajniji od četiri tromjesečna praznika vatre i održavao se u sredini između jesenskog ekvinocija i zimskog solsticija. To je značilo da su po završetku žetve sljavljenici zapalili veliku vatru u nadi da će zadovoljiti bogove i pomoći regenerativnom poljoprivrednom procesu. Time su se pridružili druidskim svećenicima kako bi uz molitve zapalili zajedničku vatru pomoću kotača koji se smatrao simbolom sunca.
Rani tekstovi predstavljaju Samhain kao obveznu proslavu u trajanju od tri dana i tri noći a nesudjelovanje u proslavi smatralo se da dovodi do kazne bogova koja se obično očitovala u bolesti ili smrti.
Širenjem utjecaja kršćanstva crkveni vođe nastojali su preoblikovati vjerovanja vezana uz Samhain i približiti ga kršćanskim vjerovanjima i dogmama jer unatoč dominaciji kršćanske kulture ostala su postojati vjerovanja i prakse koje nisu bile spojive s dominantnim religijskim načelima a koje su povezane s pretkršćanskim idejama (Jenkins 1994).
Prvi pokušaj slabljena utjecaja Samhaina i pretkršćanskih ideja bio je pape Bonifacija u 5. stoljeću koji je pomaknuo slavlje na 13. svibnja i odredio ga kao dan slave svetaca i mučenika. Papa Grgur III u 8. stoljeću ponovno pomiče datum bliže izvornom no proglašava ga danom Svih svetih (1. studeni) nakon čega slijedi Dušni dan odnosno 2. studeni.
Smatra se da današnje slavljenje Noći vještica u SAD-u i Europi ima svoje uporište u keltskoj kulturi te je povezano sa nekim običajima i vjerovanjima Samhaina.
IZVORI:
https://www.britannica.com/topic/Samhain
https://www.history.com/topics/holidays/samhain
https://www.brown.edu/Departments/Joukowsky_Institute/courses/13things/7448.html
https://irishmyths.com/2022/08/11/samhain/
https://blogs.loc.gov/headlinesandheroes/2021/10/the-origins-of-halloween-traditions/
