U sklopu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige, Knjižnica i čitaonica Šenkovec ugostila je učenike na predstavljanju knjige Izlet u središte Zemlje autora Gorkića Taradija. Tom su prigodom učenici dobili kreativni zadatak napisati literarni rad na temu „Lada, Stribor i ja“.

Ovim putem želimo uputiti iskrenu zahvalu Lani Martinjak koja je svoj rad dostavila u knjižnicu. Zahvaljujemo joj na uloženom trudu, kreativnosti i odazivu kojim je na lijep način zaokružila naš književni susret.

Također, srdačno zahvaljujemo svim ostalim učenicima na posjetu, pažnji i ugodnom druženju te njihovim učiteljicama na izvrsnoj suradnji i kontinuiranom poticanju kulture čitanja među mladima.
Radujemo se budućim susretima i novim zajedničkim aktivnostima u našoj knjižnici.

U nastavku pročitajte Lanin rad

Lada, Stribor i ja u uzbudljivoj pustolovini

     Ja sam Lana. Jednoga popodneva Lada je dotrčala do mene i uzviknula da želi nekamo otputovati.

     U tom trenutku sam Striboru čitala priču, ali čim smo čuli Ladinu ideju da nekamo putujemo, istoglasno smo uzviknuli: Ajmo!

Pitanje je bilo – kamo? Rasprava je bila teška: Lada je željela ići istraživati stijene širom svijeta, Stribor je zapeo da želi vidjeti bilo koji aktivni vulkan, ja sam nedavno čitala o mineralima i htjela sam što više saznati o njima, a znam da se stijene sastoje od minerala. Dakle, u kojem smjeru poći????

Konačno smo dogovorili da ćemo krenuti od nama najbližih pravih stijena na Velebitu gdje ću usput i ja istraživati minerale, a nakon toga ćemo do najbližeg vulkana, do Etne u Italiji.

     Odmah sam ih upitala žele li putovati letećim tepihom ili letećim kaučem. Naravno, kaučem jer je udobniji i možemo se izvaliti dok putujemo i proučavamo.

     Sjeli smo na kauč i poletjeli prema Velebitu. Saznali smo da postoje stabla koja razgovaraju putem podzemne mreže gljiva, pa smo se navigirali pomoću njih. Na putu do velikih prekrasnih stijena saznali smo da minerali mogu biti različiti, da je najtvrđi poznati prirodni mineral dijamant kojeg može ogrebati samo drugi dijamant. Jedini tekući mineral je živa. Oči su nam zaiskrile na mogućnost da pronađemo dijamant, ali smo bili oprezni da ne naiđemo na živu jer znamo da je ne smijemo dirati, opasna je.

     Stribor nas je nagovorio da ipak odmah skrenemo prema Etni jer je tamo zanimljivije. Usput nam je ispričao da vulkan ima magmu, rastaljenu stijenu koja se nalazi ispod Zemljine površine.Onog trenutka kada kroz krater izbije na površinu, njezin se kemijski sastav lagano mijenja zbog gubitka plinova i tada se naziva lava. Lava koje teče iz vulkana može doseći temperaturu do 1 250ºC.

     Naš leteći kauč je bio mnogo brži nego smo očekivali. Već smo stigli!

Lada, Stribor i ja smo sišli s letećeg kauča...bili smo začuđeni i širom otvorenih očiju i usta zbog prizora ispred sebe! Dokle nam pogled seže, iznad nas se uzdizao očaravajući vulkan. Korak po korak smo mu se sve više približavali puni želje da se počnemo penjati.

     Ali, odjednom se iznad naših glava pojavio naš leteći kauč. Počeo se brzo vrtjeti u krug i vikati: Penjite se, penjite se na mene! Svi smo bili zbunjeni. Ipak, skočili smo na njega, a on nas je brzo podigao u zrak i krenuo što dalje od vulkana.

     U tom trenutku je vulkan eksplodirao! Svi smo se jako uplašili, čak i leteći kauč. Erupcija je bila sve jača i glasnija, užarena lava se spuštala po padinama vulkana, kao da gori. Velika vrućina se širila na sve strane. Bili smo prestravljeni i jedino što smo željeli je što prije krenuti kući.

     Kad nas je naš kauč vratio, bili smo mu beskrajno zahvalni i nagradili ga kemijskim čišćenjem. To ga je jako razveselilo.

     Naša avantura je završila, a sutradan smo u školi svima ispričali što nam se dogodilo i kako smo se uplašili. Zamislite, svi su navalili da bi i oni na takvo putovanje.

Lada, Stribor i ja smo se samo pogledali znajući da nikad nećemo zaboraviti taj dan.

Lana Martinjak, 4.b

OŠ „Petar Zrinski” Šenkovec

Navigacija

Navigiraj me

Prijavite se na naš newsletter Prijava